Pjesme za antropocen #4


23. 01. – 04. 02. 2020., Galerija Šira


U razdoblju od 23. siječnja do 4. veljače 2020. godine, zadovoljstvo nam je bilo predstaviti skupnu izložbu pod nazivom „Pjesme za antropocen #4“, nastalu kao rezultat kolaborativnog rada autora Valentine Butumović, Tina Dožića, Teute Gatolin, Ivana Jamića, Ive Korenčić i Branimira Štivića, koji je započeo 23. siječnja 2020. u Galeriji Šira u okviru otvorenog studija.

Iz predgovora Tina Dožića:

Izložba Pjesme za antropocen #4 realizira se kroz kolaborativan proces rada potaknut dijeljenim iskustvom s radionice naslova „O antropocenu, geologiji i materijalima” održane u Pogonu Jedinstvo (11.-16.11.2018.) u sklopu programa „O neljudskome” Odsjeka za animirani film i nove medije ALU Zagreb. Voditelj radionice Tin Dožić i polaznici/ice Valentina Butumović, Teuta Gatolin, Ivan Jamić, Iva Korenčić i Branimir Štivić kroz šest dana radionice su producirali i predstavili zajedničku instalaciju, a za prezentaciju u Galeriji Šira nastavljaju i proširuju rad unoseći vlastite prakse u suradnički okvir. Tematski fokus izložbe predstavljamo najavnim tekstom održane radionice:
Antropocen je predložena geološka epoha koja započinje porastom značajnosti ljudskog utjecaja na geologiju i ekosustav planete zemlje. Taj termin prvi spominju biolog Eugene F. Stoermer i kemičar Paul Crutzen. U diskursu suvremene umjetnosti antropocen se spominje kroz tekstove autora kao što su Donna Haraway, Jussi Parikka, Jonathan Sterne i Timothy Morton. Antropocen se u kontekstu suvremene umjetnosti često manifestira kroz radove raznih medija koji se bave pitanjima ekologije i zagađenja, (samo)održivosti, industrijske eksploatacije, rudarstva, geologije te informacijskih sustava. Neki od koncepata koji su specifični za antropocensku umjetnost su duboko vrijeme (deep time), psihogeofizika (u odnosu na psihogeografiju), arheologija i materijalnost medija, artefakti i reziduali te zombie mediji (…) Kroz rad s analognim i digitalnim medijima te razne modele zapisa i prikaza informacija (analogna-digitalna slika/zvuk/svjetlost) te tretmana predmeta (ready made, pronađeni objekti) i pristupa obradi informacija/predmeta (reciklaža, reaproprijacija, upcycling) razmatramo svoje svakodnevno okružje i uporabu predmeta kroz materijalno orijentiranu praksu.
U Galeriji Šira autori/ce će se u periodu od jedanaest dana prije javne prezentacije baviti posta/vom/nkom zajedničkog rada. Izlog galerije bit će medijator između internog procesa razvijanja rada i javnog prostora Preradovićeve ulice. Kroz nehijerarhijsku suradnju, razmjenu znanja i iskustva te praktične pokuse autori/ice će fermentirati ideje, razmišljati što znači bdjeti nad antropocenom, ozvučivati mikro događaje, strugati zapise, promišljati kako se gradi , a kako hrđa ono što je uncanny i kako se to raspada, skenirati prostore i oblike, tražiti radikalne empatije i formirati nestabilan okoliš kao močvarnu topografiju – onu prostora u stalnoj mijeni – onu različitih praksi koje se susreću u jednoj instalaciji – onu ekosustava u ne/na/stajanju. Rezultat ovoga procesa otvorenog je ishoda, a publici će biti prezentiran na „zatvaranju” izložbe 3. veljače 2020., te će ga biti moguće posjetiti i 4. veljače 2020 godine.

Valentina Butumović (1994., rođena u Puli, živi u Zagrebu) bavi se istraživanjem propadanja i promjena fluidnih materijala, te nestabilnim ali vibrantnim prostorima procesualnosti kroz instalacije, umjetničke knjige, objekte i fotografije. Završila je preddiplomski studij Animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je studentica druge godine diplomskog studija Novih medija. Tijekom studija boravila je u Litvi, gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu studirala fotografiju i intermediju. Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi u Zagrebu, Puli i Osijeku, a samostalno je izlagala projekt pod nazivom ‘Meteorologija Tijela’ u Laubi, Zagrebu (2019). Za rad ‘B BL(2) 15S II’ dodijeljena joj je nagrada ‘Zlatna lubenica’ na Media Mediterranea festivalu u Puli (2019). Njezin film ‘B BL(2) 15S’ prikazan je u na Međunarodnom studentskom filmskom festivalu Rijeci (2015).
Web: https://www.behance.net/valentina_b

Tin Dožić (Rijeka, 1989) završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2016) i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2016). U svojoj praksi polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radiom, eksperimentalnom glazbom i multimedijalnim instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija kroz prakse izrade vlastitih elektroničkih instrumenata, aproprijacije zastarjelih tehnologija i reciklažu. Teme od interesa su materijalnost, (mračna) ekologija, DIY kultura, antropocen i geologija, susret znanosti i umjetnosti, spavanje i snovi. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima. Rad ‘Pjesme za antropocen’ osvojio je nagradu ‘Zlatna lubenica’ na Media Mediterranea festivalu u Puli (2018). Dožić je finalist nagrade Radoslav Putar (2019) i polaznik WHW akademije 2019/2020.
Web: https://tindozic.space/ 

 Teuta Gatolin  bavi se medijem prostora, izvedbe, objekta i teksta, istražujući kaose i ono što im je blisko. Trenutno je studentica diplomskog studija Novih medija pri ALU, gdje je završila i preddiplomski studij. Izlagala je na skupnim te samostalnim izložbama u Galeriji Greta, Prozori, GMK, Vladimir Nazor te Pogonu Jedinstvo,  surađuje na intermedijalnim projektima poput Platforme za eksperiment ili TASK-a. Sudjelovala je na festivalima Improspekcije, Projekt Ilica, Platforma HR, Noć performansa te Tjednu suvremenog plesa. Surađuje sa Sonjom Pregrad na intermedijalnoj predstavi “DOM” te njenim varijacijama. Kao spisateljica je objavila priče i poeziju zbornicima izdavačkih kuća Sandorf, Jesenski&Turk i dr. Stipendistica je Erste Fragmenti nagrade za mlade umjetnike.
 Web: https://teutagatolin.wordpress.com/

Ivan Jamić studirao je film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno je student diplomskog sveučilišnog studija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi mediji. Svoje radove je izlagao u NMG Praktici Split (Frekvencije u vremenu – 2015; Nevidljivi tragovi jedne povijesti – 2017), Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu (Traffic Dilation – 2017; završni rad sa studija filma i videa – 2018) i Galeriji umjetnina u Splitu (Traffic Dilation – 2017).

Iva Korenčić studirala je suvremeni ples na SEADu u Salzburgu te snimanje na ADU u Zagrebu. Trenutno je studentica diplomskog sveučilišnog studija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi mediji. U umjetničkoj praksi istražuje teme intimnih stanja, psihologije, individualne, kolektivne i stanične memorije reflektirane u materijalnosti tragova s fokusom na procesualnost, pretvorbene kapacitete medija i razvoj novih metodologija. Koristeći razne medije poput skulpture, crteža, teksta, fotografije i videa konstruira prostorne instalacije istražujući pojam koreografije pažnje.
Također surađuje kao  autor, koreograf, redatelj, snimatelj, fotograf i montažer na nizu plesnih i izvedbenih projekata. 2015. godine realizira prvi samostalni multimedijski projekt We talk simple language (Platforma.hr). Izlagala je na skupnim te samostalnim izložbama u MSU, Galeriji Prozori, GMK, Lauba, Galerija ULUPUH, MUO, Pogon Jedinstvo, Galerija Nova, Galerija SC i mnogim drugim. Njezin fotografski rad nagrađivan je i objavljivan u raznim hrvatskim i inozemnim časopisima i knjigama. Također se bavi pedagoškim radom.
Aktualni web: https://www.instagram.com/__ko.i__/
Arhiva: https://ivakorencic.wordpress.com/

Branimir Štivić student je diplomskog studija Novi mediji pri ALU u Zgrebu. Diplomirao je Informacijsko i programsko inženjerstvo na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu (2015). U svijetu glazbe dulje je od 15 godina, a produkcijom i oblikovanjem zvuka intenzivno se bavi posljednjih 5 godina. Radio je zvuk za veći broj kratkih filmova, plesnih izvedbi, performansa i instalacija. U svojem umjetničkom radu bavi se zvučnim i svjetlosnim instalacijama, performansom, kibernetikom, programiranom umjetnošću, neuronskim mrežama, umjetnom inteligencijom, video sintezom i zvukom za suvremeni ples. Multidisciplinarni pristup koristi kao alat za istraživanje percepcije, probabilistike, pseudoslučajnosti, procesne glazbe, zvuka, slike, kinetike i sinteze uz pomoć strojnog učenja. Recentni radovi mu dotiču teme sustavnosti, animizma, vitalnosti objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena. Izlagao je na grupnim izložbama u galeriji Prozori, Laubi, Pogonu Jedinstvo, Kazamatu, NMG@Praktika, a izvodio je na festivalima suvremenog plesa Monoplay i Barutana te festivalima eksperimentalne glazbe ZEZ i SineLinea.
Web: https://www.behance.net/branimirstivic

Fotografije otovrenja izložbe možete pogledati na facebook stranici Galerije Šira:
https://www.facebook.com/GalerijaShira/


digitalni deplijan izložbe PJESME ZA ANTROPOCEN #4