BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
METHOD:PUBLISH
CALSCALE:GREGORIAN
PRODID:-//WordPress - MECv6.6.0//EN
X-ORIGINAL-URL:https://www.shira.alu.hr/
X-WR-CALNAME:SHIRA /// ALU
X-WR-CALDESC:Galerija Akademije Likovnih Umjetnosti
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
X-MS-OLK-FORCEINSPECTOROPEN:TRUE
BEGIN:VEVENT
CLASS:PUBLIC
UID:MEC-7385db9a3f11415bc0e9e2625fae3734@shira.alu.hr
DTSTART:20230711T060000Z
DTEND:20230729T160000Z
DTSTAMP:20230130T160700Z
CREATED:20230130
LAST-MODIFIED:20250601
PRIORITY:5
SEQUENCE:12
TRANSP:OPAQUE
SUMMARY:Vida Meić / Sedimenti
DESCRIPTION:\nSamostalna izložba Vide Meić nastala u suradnji sa Scenom Amadeo.\n\n\n\nIZ PREDGVORA IZLOŽBE\n\n\n\nSve prolazi, samo je ondulacija trajna, nadovezao se na melankoličnu općenitost Arsen Dedić. Ipak, sve i ostaje. U geologiji, arheologiji i psihologiji, vrijeme ostavlja tragove. Oni su slojevi zemlje naslagani jedni na druge, temelji srušenih zgrada, zahrđali ili okrhnuti uporabni predmeti, grobovi i kosti naših predaka u njima, pa onda, malo dublje, kosti praživotinja, ili fosilizirani ostaci drevne flore i faune. I nafta i ugljen tragovi su nekadašnjeg živog svijeta. Stijenje katkad nastaje taloženjem, otkrivajući svoje slojeve kada se neki komad odlomi. Taloženjem nastaju i naše ličnosti – uslojavanjem sjećanja, lijepih i ružnih uspomena, trauma i osjećaja ushita, koje ponekada ponovno probudi neki miris, prizor, predmet. Ili ih ne probudi ništa, već sve dođe nepozvano i naprasno.\n\n\n\nTakvim taloženjem (psihološkim i fizičkim) bavi se Vida Meić. Uvijek zainteresirana za strukturu, mrlju, materiju, odnosno za onaj osnovni element likovnog izričaja (u koji gledatelj upisuje svoja tumačenja), ona sada analizira likovni jezik oslanjajući se na metaforu sedimentacije. Talozi su istovremeno i ono skriveno i ono što otkriva prošlost, protočnost vremena ili postojanje nekih drugačijih okolnosti.\n\n\n\nVidini novi objekti se i svojom građom referiraju na taloženje i uslojavanje. Oni su nastali od restlova, odnosno od odrezanih ostataka grafičkih listova njezinih prijašnjih ciklusa. To je odbačeni materijal u kojemu je autorica pronašla novu fascinaciju. Ali, ona ne zastaje na izlaganju tih kvadrova papira. Njihova se priča nastavlja u umjetničkim knjigama u kojima ona kroz te objekte radi mali leksikon grafike. Ondje se nalaze otisci hrptova objekata, njihove fotogrametrije, crteži njihovih sjena, njihove fotografije, stranice koje na neki način tematiziraju njihovu formu u sitotisku, cijanotipiji ili dubokom tisku. Zašto su joj ti kolači toliko zanimljivi da im posvećuje cijele knjige? Možda je u njima sedimentirana umjetničina prošlost (minuli rad), a u knjigama njezino dosadašnje znanje o grafičkim tehnikama i postupcima (uz koji crtež, često neodvojiv od grafičke umjetnosti).\n\n\n\nGrafičke listove koje prikazuje na ovoj izložbi odlikuje iznimna finoća. Otisnuti su s pozadina matrica koje su u ovom slučaju cink i karton. Vidu (ovdje, kao i u njezinim prethodnim ciklusima) zanimaju pogreške i slučajnosti, strukture nad kojima nema kontrolu, nakupine i talozi boja i ulja na pozadinama matrica koje sada otiskivanjem otkriva. Ovoga puta ona otiskuje na 9-gramskom Manila papiru, a tanke otiske izlaže zajedno, to jest jednog ponad drugoga. Njihova transparencija stvara efekte tonova, te se čini kao da oni opisuju dubinu. Neku apstraktnu dubinu sna ili stanja izmijenjene svijesti.\n\n\n\nPoetičnost kojom zrači cijela ova izložba, senzibilnost koja izbija iz svih objekata, stranica knjiga i elaboriranih grafičkih listova, može potaknuti brojne misli o njezinoj osnovnoj temi – taloženju kao fizičkom tragu prolaznosti vremena. Ali, što ako sedimente samo pustimo da postoje, neopterećene interpretacijama i poetizacijama? Što ako se tek divimo njihovim zanimljivim igrama slojeva i efektima koje te igre proizvode u našem umu? I vrijeme i tvari i naš duh koji postoji zajedno s njima i nerazdvojivo od njih dio su stvarnosti, čiji bismo karakter mogli nazvati neprekidnim postojanjem. Svaki trenutak stvarnosti liježe na onaj prethodni. A sedimenti su učinci tog postojanja.\n\n\n\nFeđa Gavrilović\n\n\n\n\n\n\n\nŽIVOTOPIS AUTORICE\n\n\n\nVida Meić (1991., Čakovec) diplomirala je grafiku u klasi prof. Ines Krasić na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s pohvalom Summa Cum Laude. Dobitnica je sedam nagrada za umjetnički rad, od kojih se ističu Erste Grand Prix, nagrada Grafičke zbirke NSK te MSU nagrada. Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi i pet samostalnih.  Zaposlena je kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\nIzložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16h) do 29.7.2023.\n\n\n\nIzložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.\n\n\n\nPratite nas na Facebook ( https://www.facebook.com/GalerijaShira ) stranici te Instagram ( https://www.instagram.com/galerijashira ) profilu galerije Šira.\n\n\n\n\n
URL:https://www.shira.alu.hr/izlozbe/vida-meic-smostalna-izlozba/
ORGANIZER;CN=Galerija Šira:MAILTO:
CATEGORIES:Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb,Nastavnički odsjek
LOCATION:Petra Preradovića 13
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.shira.alu.hr/wp-content/uploads/Vidaaa-8-tny-sfw.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR