BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
METHOD:PUBLISH
CALSCALE:GREGORIAN
PRODID:-//WordPress - MECv6.6.0//EN
X-ORIGINAL-URL:https://www.shira.alu.hr/
X-WR-CALNAME:SHIRA /// ALU
X-WR-CALDESC:Galerija Akademije Likovnih Umjetnosti
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
X-MS-OLK-FORCEINSPECTOROPEN:TRUE
BEGIN:VEVENT
CLASS:PUBLIC
UID:MEC-1aa48fc4880bb0c9b8a3bf979d3b917e@shira.alu.hr
DTSTART:20201218T080000Z
DTEND:20210109T190000Z
DTSTAMP:20201229T153900Z
CREATED:20201229
LAST-MODIFIED:20250605
PRIORITY:5
SEQUENCE:5
TRANSP:OPAQUE
SUMMARY:HELENA RUBČIĆ /  0.25
DESCRIPTION:\nIZ PREDGOVORA IZLOŽBE\n\n\n\nZanimljivo je primijetiti kako postoji svojevrsna analogija u određenju izraza i sadržaja multimedijalnog rada Helene Rubčić. Naime, medij projekcije koji umjetnica koristi kako bi stvorila komornu atmosferu u izložbenom prostoru podudara se s mehanizmima slanja i primanja slika o vlastitom identitetu koje istovremeno tematizira. Razlomimo li manifestacije vlastitoga identiteta na društvene sfere u kojima se nalazimo – primjerice, na četvrtine koje odgovaraju okružju obitelji, prijatelja, radnog mjesta ili pak samoće – pokušaj da ih usporedimo nesumnjivo nas dovodi do ispita integriteta. Suočavanje s konformizmom, usklađivanje višestrukih društvenih uloga koje svakodnevno igra i slobodno otpuštanje onog aspekta identiteta kojeg smatra autentičnim – a kojeg izražava u privatnim tekstualnim zapisima – mjesto je središnje dinamike Rubčićina rada. Proces pisanja, bilježenja i ilustriranja misli u maniri struje svijesti u svakodnevici umjetnice ima gotovo terapeutsku funkciju; on pretpostavlja prostor slobode, iskrenosti i sigurnosti, podjednako promišljanja i afektivnosti, no ujedno postaje najintimnijom jezgrom koja ne smije biti viđena, koja postaje tajna te koja stoga podliježe autocenzuri šaranja, križanja i brisanja. Izlaganje fragmenata dnevničkih zapisa, osobnih bilježaka, rokovničkih obaveza i skica kolažiranih u kakofoniju teksta tako predstavlja trenutak ogoljavanja. Ono nastupa kao proboj potrebe za jasnom komunikacijom i odbacivanjem straha od nepotpune tuđe percepcije i iskrivljene slike identiteta koje bi ista komunikacija mogla prouzročiti. Ipak, otpuštanje intimnih zapisa dugotrajan je i polagan proces, pa je distorzija slike-teksta projicirane kroz pleksiglas (trag inicijalnog kiparskog usmjerenja) dobrodošao prigušivač još uvijek krhkog otvaranja. U tom postupku ključna je uloga publike koja će pisane tragove čitati i dešifrirati, pa i tumačiti neovisno o njihovom „istinskom“ ili originalnom značenju. Sudjelovanje publike tako postaje dijelom umjetničkog rada, kao i osvještavanje o mnogostrukosti ispoljavanja identiteta i potrebi da ga unatoč tome kanaliziramo. Zbog toga se Rubčić odlučuje na ambijentalnost, na tamne prostore ispunjene vizualnošću koji simuliraju zatvorenost uma te njegovu fiksiranost na odnos između verbalizacije identiteta i stvorene slike, gotovo prisiljavajući promatrača da ju neprekidno čita i tumači. U tom međuodnosu prisilnog voajera i sramežljivog egzibicionista stvara se privatna atmosfera propitivanja istine percepcije, istine teksta i njihove relativnosti. Uostalom, Rubčić računa i na izvjesnu međumisao između (ne)svjesnog i papira koja ostavlja mogućnost manipulacije, izvijanja tobože neupitne istine kakvog osobnog zapisa, samozavaravanja koje relativizira svako promišljanje o identitetu, integritetu, elastičnom prilagođavanju društvenim normama i samoj istini. Njezin rad obuhvaća i društveno-političke aspekte identifikacije, odnosno prisilne kategorizacije u određene grupacije ili (sub)kulture koje s javnom komunikacijom dolaze, ponovno težeći razrješenju straha od povratne slike vlastitog identiteta kroz odbacivanje isključive pripadnosti unaprijed definiranim zajednicama. Kroz naizgled vrlo osobnu problematiku i napor da ju svlada, Rubčić zadire u širok raspon filozofskih, književnoteorijskih, socioloških i psiholoških tema, pomalo osvještavajući njihove paradokse, mrtve kuteve, prostore izmicanja i neodređenosti.\n\n\n\nPetra Galović\n\n\n\nŽIVOTOPIS aUTORICE\n\n\n\nHelena Rubčić diplomirala je 2019. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu smjer kiparstvo. Dvije godine za redom pohvaljena je za uspješan rad tijekom akademske godine, a dobitnica je i nagrade akademskog vijeća ALU najuspješnijim diplomantima.\n\n\n\nSudjelovala je na više grupnih izložbi – međunarodna žirirana izložba GrisiaYouth  na kojoj joj je EnterArt Foundation Berlin dodijelio drugu nagradu za rad -2017. godine,  sudjelovala je na izložbi ,,Venientes” – 34. Salon mladih -Panoptikon u Galeriji Šira 2018. godine, dvije godine za redom sudjeluje na žiriranoj izložbi finalista za nagradu ,,Zlatna lubenica” u galeriji SKUC- Pula (2019. i 2020. godine), sudjelovala je i na međunarodnoj izložbi TransForm Action u Muzeju suvremene umjetnosti – Ljubljana, 2019. godine. Do sada je imala četiri samostalne izložbe u Zagrebu, Karlovcu i Rovinju, a dvije javne skulpture postavila je u sklopu projekta ”Svijetle pruge” u Bjelovaru.\n\n\n\n\n\n\n\nIzložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.\n\n\n\nIzložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16 h) do 15. siječnja 2021.\n\n\n\nPratite nas na Facebook ( https://www.facebook.com/GalerijaShira ) stranici te Instagram ( https://www.instagram.com/galerijashira ) profilu galerije Šira.\n\n\n\nDEPLIJAN IZLOŽBE\n
URL:https://www.shira.alu.hr/izlozbe/helena-rubcic-dekonstrukcija-0-25/
ORGANIZER;CN=Galerija Šira:MAILTO:
CATEGORIES:Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb,Kiparski odsjek
LOCATION:Petra Preradovića 13
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.shira.alu.hr/wp-content/uploads/helena-rubcic-shira-2.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR
