Ružica Dobranić: Zašto ne zaplešete?

 

Izložba Ružice Dobranić nastaje nakon kraće pauze, kao svojevrsni nastavak diplomskog rada. Na kraju školovanja, umjetnica je napravila “Inventuru” (kako je nazvala diplomski rad) vlastitih spoznaja strahova, pitanja, dojmova, kreirajući asocijativan i bogat ambijent, ulaz u procese simbolizacije, referencijalna polja, nakupine izvanjskih dojmova.

Sada, nekoliko godina poslije, koristi isti princip, izlaže vlastitu podsvijest, stavlja natruhe, dojmove, asocijacije pred promatrača, govori bogatim teksturama koji odražavaju slojeve skrivenoga, zaboravljenoga, nikada oformljenoga u svijesti, slabim osvjetljenjima, sobnim svjetiljkama, mentalnim mapama i kaotičnim asocijacijama, između privlačnog i zazornog. Dok su Inventuru obilježavale nakupine dojmova o naučenom, doživljenom, ali i pitanja o načinu egzistencije i životu u umjetnosti nakon završetka školovanja, ovaj ambijent predstavlja međuprostor, rascjep između svakodnevnog, radnog, sistematičnog i pragmatičnoga i impulsa stvaranja, ulaska u prostor podsvijesti, vlastitih labirinata, zagonetki i putovanja. Sumnje, pitanja, strepnje koje su se očitovale u Inventuri, sada su prošle kroz dimenziju vremena, nove navike i sustave, taloženje novih dojmova, pitanja, mogućnosti i strepnji, a s njima je paralelno rastao i unutarnji međuprostor koji umjetnica odlučuje izložiti. Dolazeći, u izlogu galerije promatrača dočekuju objekti slabo osvijetljeni sobnim lampama. Njih promatramo sa distance, odijeljeni staklenom opnom, dok nas oni iz izloga pozivaju da upotpunimo iskustvo, dajući tek natruhu, mogućnost onoga što slijedi.
U prvoj prostoriji vidimo maketu, mentalnu mapu, više ili manje uređen konstrukt sjećanja dvojbi pitanja, intencija, želja, literarnih i osobnih referenci. Gledamo iz ptičje perspektive, iznad te pomalo neartikulirane nakupine tekstura, boja i osvjetljenja. promatramo cjelokupnu sliku, izloženu autoričinu metalnu mapu, sa nejasnim strukturama, povremenim zatamnjenjima, nerazumljivim dojmovima. Tekstura uvlači promatrača, poput voajerskog pogleda u intimu, mentalni prostor, te pomoću nje promatrač naslućuje što slijedi. Kao putokaz…Simboli ostaju nedorečeni, skriveni, ne znamo što kriju, umjetnica ih naprosto izlaže i dalje prepušta našoj mašti, intimnoj (re)kreaciji vlastitog mentalnog prostora..

U drugu prostoriju ulazimo direktno, nalazimo se u centru zbivanja. Ponovo slabo osvijetljena, nagomilana i tajnovita. Prepuna dijelova koji pričaju priče. Kao spavaća soba iz priče Raymonda Carvera koju protagonist iznosi u dvorište, izlažući prolaznicima vlastitu intimu koju odbacuje i izbacuje iz vlastitog habitata. “Hoćete li zaplesati?”, pita mladi par koji kupnjom nasljeđuje njegovu prošlosti pretvarajući ju u vlastitu budućnost. Slično, umjetnica u galeriju donosi mnoštvo radova pomoću kojih stvara rekonstrukciju ateliera ili vlastitog unutarnjeg prostora i izlaže ih uvid posjetiteljima, iznoseći vlastitu intimu, mentalni prostor, dvojbe, rascjepe, sukobe i asocijacije, pozicionirajući promatrača u unutrašnjost, u sam centar pulsacije i pozivajući na vlastitu inventuru. Na licu mjesta, u prostoru galerije konstruira utočište kako bi se odmaknula od rutine, svakodnevice. Time i promatrač prestaje biti samo promatrač, oduzet mu je luksuz distance te postaje dio same situacije i svaka njegova reakcija gradi novu dinamiku i mijenja atmosferu. Prostor galerije postaje psihološki prostor, mentalna mapa koju umjetnica postavlja pred gledatelja, a on ju vlastitim asocijacijama i nastavlja graditi i razgrađivati.
Josipa Bubaš

Ružica Dobranić

Rođena je 1989. u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a 2013. je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi izv. prof. art. Mirjane Vodopije.
Do sada je ostvarila dvije samostalne izložbe, u Galeriji VN, Zagreb, te u Europskom institutu za kulturu ophođenja, Zagreb. Tijekom studija sudjeluje na kolonijama i radionicama. Aktivno izlaže na skupnim izložbama u zemlji, od kojih se ističu: All the Art that’s Fit to Show, Galerija SC, Zagreb; Sketchbook, Galerija SC, Zagreb; Venientes III, KD Vatroslava Lisinskog, Zagreb; te Skup(na), Galerija VN, Zagreb.
U inozemstvu je sudjelovala na Međunarodnom biennalu studentskog crteža, Sofia, Bugarska i na projektu Ostrale 012; Homegrown, Dresden, Njemačka.
Također je aktivna na području primjenjene umjetnosti (ilustracija, dizajn, scenografija).

Kontakt: ruzica.dobranic@gmail.com