Jelena Lovrec: ‘Ko te šiša

Od nutarnjeg ka vanjskom: refleksije jednoga života kao refleksije jednog rada

Posljednji izložbeni projekt Jelene Lovrec u svoj je fokus ponovno smjestio njezino osobno iskustvo koje, premreženo privatnim, još jedanput progovara i o pitanjima umjetničkoga iskaza, transformabilnosti medija, ali i kompleksnosti veze života i umjetnosti. S druge je strane projekt obuhvatio i neke snažne osobine njezina rada i lika, gdje su kreativna svestranost, stanovita nestalnost, znatiželja i tvrdoglavno nastojanje ne-vezivanja za jedan medij, i ovaj put pronašle svoje sigurno mjesto u čitavome procesu.
Prostor posvema koncentriran predstavljanju dvanaest nevelikih, na prvi pogled začudnih pa i pomalo zastrašujućih ‘skulptura’, svjedoči o jednome periodu u životu umjetnice. U tadašnjoj je vezi svakih nekoliko mjeseci šišala svojega partnera, ošišanu kosu potom spremajući u vrećice. Svaka je od njih već tada dobila pripadajući datum, a ona najranija ujedno je označila i začetak te iste veze, otpočete upravo – činom šišanja. Ideja je bila, kako autorica sama kaže, tim ritualom popratiti tijek odnosa, njegove putanje i mijene, a i kosa je sama, zbog svojega rasta, dodaje, pogodan mehanizam u poimanju i osvještavanju ideje vremena.
Radnja skraćivanja kose i njezina prikupljanja trajala je od 2012. do 2016. godine, postavši obilježje i zabilježba jednoga ciklusa, jednoga životnog perioda, odnosno, jedne veze. Formalno oblikovanje malenih klupkâ uvjetovao je tek tretman zatvaranja pojedine vrećice i jačine kojom se pri tome istisnuo višak zraka, ostavivši svako od njih netaknutim, te ponovno ‘oslobođenim’ danom otvaranja ove izložbe. Svako je klupko različite veličine, oblika pa čak i boja, a svoj je skulpturalni identitet stvorilo samostalno i u procesu jednoga samostalnog življenja.
A upravo je činjenica prirodnoga rasta, razvitka i neprestane promjene ona zajednička točka koju dvanaest predstavljenih artefakata dijeli sa životom samim, pa tako i intimnim odnosom dvoje ljudi. Te su dvije sastavnice na očit način za nas kao gledatelje oprisutnjene i svojim datumima međusobno relacionirane. Na prvi pogled sasvim jasno, s pričom koju razumijemo i koje smo svjedoci, no s druge strane – sasvim skrivene, poznate tek dvjema osobama. Njihovi nam se pak svjedoci postojanja, u dvanaest različitih pojavnosti, ovom izložbom obraćaju, nudeći nam jednu novu, kroz umjetnički proces stvorenu priču.
Martina Bratić

Jelena Lovrec

Rođena je 1989. godine u Zagrebu. 2008. godine završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je 2014. godine u klasi prof. Roberta Šimraka na odjelu grafike, s pohvalom Cum Laude. Dobitnica je Pohvale Akademije za postignut uspjeh u godini 2008./2009, Nagrade ESSL Art Award (2013.), Nagrade Vienna Insurance Group – Junge kunst aus CEE (2013.) te Posebne pohvale na 33. Salonu mladih (2016.).
Realizirala je četiri samostalne izložbe: Still Life/Still Alive, Galerija SC, Zagreb (2016.); In English, Please!, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb (2015.); Švedski stol, Galerija Zlati Ajngel, Varaždin (2014.); O znanju, neznanju i drugim tvrdokornostima, Galerija Inkubator, Zagreb (2013.). Pored samostalnih, izlagala je na skupnim izložbama od kojih se ističu: 33. Salon mladih, HDLU, Zagreb (2016.); T-HTnagrada@msu.hr, MSU, Zagreb (2015.); Međunarodna izložba grafike, Vetrinjski dvor, Maribor (2014.); Erste fragmenti X, HDLU, Zagreb (2014.); VIG special invitation – Junge kunst aus CEE, Beč (2014.); ESSL ART AWARD CEE, Essl Museum, Beč (2013.); ESSL ART AWARD CEE, MSU, Zagreb (2013.). Od 2015. godine članica je HDLU-a.

Kontakt: lovrecj@gmail.com