Galerija Šira, 03. 05. – 28. 05. 2019.
U Galeriji Šira imali smo čast ugostiti skupnu izložbu pod nazivom „Grafička mapa Suha akvatinta“ kojom je prezentirana studentska grafička mapa koja objedinjuje 20 grafičkih listova izvedenih u inovativnoj tehnici dubokog tiska – suhoj akvatinti.
Grafička mapa je nastala kao rezultat rada studenata Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu na radionicama suhe akvatinte, inovativne tehnike dubokog tiska, pod mentorstvom izv.prof.art. Stanislava Marijanovića, u nakladi Studentskog zbora Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.
Studenti izlagači:
Ana Maria Dellale / Andrea Listeš / Antonela Stanić / Antonia Magdić / Antonio Rendulić / Dajana Džafo / Dajana Oroz / Ida Bugarić / Ivana Škvorčević / Jelena Kovačev / Karla Damjana Radanović / Maja Gjajić / Marija Graša / Marija Matić / Martina Majcen / Minja Mitrović / Nikolina Ćuk / Roko Šimićev / Suzana Ososlija / Tea Pranjić
Iz uvodnog teksta prof. Stanislava Marijanovića:
„Okosnicu grafičke mape Suha akvatinta, u kojoj su zastupljeni radovi dvadesetero studenata triju akademija, čini istoimena inovativna tehnika dubokog tiska pa ju je nužno predstaviti.
Dakle, potkraj osamdesetih moja su eksperimentiranja u dubokom tisku rezultirala nekim zanimljivim i naoko efemernim tragovima, ali je njihovo dugotrajno i pomno artikuliranje, u potrazi za formulom kojom ću se najbolje izraziti, dovelo do onoga što danas možemo nazivati tehnikom suhe akvatinte. Od tradicionalne akvatinte ona se razlikuje po tome što se matrica, tiskovna forma, kreativno oblikuje prije nego što se kolofonijski prah taljenjem fiksira – služi se slobodnim, pomičnim prahom. To je temeljno, zajedničko načelo niza mehaničkih ili kemijskih postupaka kojima se pokreće ili izaziva strukturiranje kolofonija na površini ploče. Od trenutka kada je prah raspoređen na željeni način, bilo (naoko) jednostavnim crtanjem po naprašenoj ploči, bilo složenijim procesima uz uporabu vode, šablona, otapala…, slijedi postupak istovjetan tradicionalnoj akvatinti – fiksiranje praha te jetkanje. U suhoj akvatinti je moguće i samo jednim jetkanjem matrice, do dubine koja odgovara crnini tradicionalne akvatinte, na otisku postići bogat raspon prijelaza od bijelog, preko niza nijansi sivog, do crnog. Različiti postupci unutar suhe akvatinte nude široku i raznoliku lepezu izražajnih mogućnosti koje se lako umnažaju međusobnim povezivanjem.“ (…)