Domagoj Rogina / Vrijeme oseke

Organizator

Domagoj Rogina

Izlagači

Galerija Šira
Galerija Šira

Galerija Šira prva je galerija Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, namijenjena izlagačkoj djelatnosti studenata. Preradovićeva 13, Zagreb.

QR Code

Trajanje

07 - 22 srp 2022
Izložba je završila!

Domagoj Rogina / Vrijeme oseke

Poštovani,

zadovoljstvo nam je pozvati vas na otvorenje samostalne izložbe Domagoja Rogine, koja će se u sklopu suradnje ALU Zagreb i Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu-scene AMADEO, u galeriji Šira održati 7.7. u 19 sati.

Izložba Domagoja Rogine trinaesta je u nizu izložbi posvećenih akademskoj slikarici i grafičarki Izabeli Šimunović (1970.-2010.)- kojima Scena AMADEO i Hrvatski priprdoslovni muzej predstavljaju likovne umjetnike čija su djela inspirirana prirodoslovnom tematikom.

VRIJEME OSEKE

Prirodi nikakve promjene nisu traumatične. Živi je svijet prošao kroz pet velikih izumiranja, kontinenti su se spajali, razdvajali, tonuli i dizali se iz mora, a jedinke i cijele vrste umirale su u patnji, bez glasa, ostavljajući samo tragove paleontolozima. Ali, čovjek posjeduje osjećaj straha. Mogućnost predviđanja. Perspektiva promjene i gubitka trenutnog komfora plaši ga i uznemiruje. Plime i oseke, razdoblja našeg širenja i sakupljanja, želimo preduhitriti (a upravo metaforu plime kao pogodnog političkog trenutka koristi u Shakespeareovu Juliju Cezaru Brut, lik kojemu pisac daje ulogu preambicioznog antagonista). Zato je jedan od simbola dragih suvremenom čovjeku morski pas – opasna životinja koja neumorno plovi kroz mora i oceane, sijekući ih svojim elegantnim oblikom u potrazi za plijenom. Zapadnjački imperativ stalnog samousavršavanja i opsesivnog grabljenja svega svoj je amblem pronašao u toj nemani. Uostalom, kako kaže Oswald Spengler, čovjek je najgrabežljivija zvijer.

U oceanu stvarnosti pronašao se i slikar Domagoj Rogina. Kao i svaki umjetnik, on kroz njega mora plivati, biti proaktivan predator ili nesretni plijen. No, jednom senzibilnom slikaru ne sviđa se biti prisiljen na takvu podjelu uloga. Njegov je duh meditativan, a problemi koji ga zabavljaju (neću reći – muče – jer osjećam da zaista uživa u svome umjetničkom poslu) ne odnose se na preživljavanje i gomilanje resursa, nego na obogaćivanje života, na širenje granica samospoznaje, estetskog užitka, mogućeg osjećaja ispunjenja. I sebi i drugima.

Zato je on odlučio susresti morskoga psa u sebi. Čak se i sukobiti s njime, ako treba. Prikazati i tako privesti spoznaji (i vlastitoj i onoj promatrača djela) tu čovjeku inherentnu animalnu i agresivnu snagu koju društvo tek prividno sputava. Morski je pas kod ovog slikara često sveden na prepoznatljiv motiv oštrih linija njegova repa i leđne peraje. Ponekada su to jedini dijelovi te zvjeri koje Rogina prikazuje na slici, ali ona je i samo kroz njih itekako prisutna. To su njezini atributi straha, iskorišteni bezbroj puta u animiranim ili igranim filmovima kao indikatori opasnosti koju ona donosi. Najpoznatija režijska igra strahom od morskog psa svakako je ona u Spielbergovom filmu Ralje. Glazbenu temu koja sugerira iščekivanje njegova napada, u prvoj polovini filma, redatelj ne povezuje s prisutnošću morskog psa na ekranu. Ona je indikator atmosfere straha koji se širi zajednicom turističkog gradića. Kada se psina konačno pojavi, glazbena tema izostaje. Njezin nastup na filmu uistinu je neočekivan, kao i njezin stvarni napad, pa se strah prikazane zajednice vrlo efektno prenosi na gledatelje.

Rogina, također, nerijetko skriva svoje morske pse na neočekivanim mjestima – oni proviruju iz bazena ili iz grma. Vrebaju na nas iz naše podsvijesti.  Slika ih energičnim impastima, što odaje odlučnost i divljinu. Njihovo sputavanje možda je odraz Freudova pojma nelagode u kulturi koji označava neprilagođenost naših animalnih nagona civiliziranom svijetu i koji objašnjava svo nasilje koje ljudi čine jedni drugima. To je tragična rascijepljenost ljudske psihe, ali i ljudskog društva, koju bismo mogli iščitati i iz ovih radova. Moralni imperativi naspram posvemašnje nemoralnosti u društvu i težnja za produhovljenošću naspram agresivne ambicioznosti u pojedincu. Na slici Odlazak divljeg psa okolinu glavnome motivu čini tamni, neprohodni gustiš, slikan u kaotičnim linijama, poput vizije pomračena uma. I Roginin bazen s morskim psom okružuje divlje raslinje, ta neobuzdana i neukrotiva Priroda.

Je li, onda, poruka ovih slika beznadna? Je li taj ubojica iz dubina zapravo dubinska čovjekova narav protiv koje se ne može izboriti pobjeda, a ono što nazivamo civilizacijom samo je njezina oseka, doba privremenog smirenja? Priroda živi u promjenama, ali je i neopisivo bešćutna. To jest, bešćutna je iz ljudske perspektive, sposobne za suosjećanje, a katkad i spremne na njega. Uspijemo li s prirodom uskladiti našu svijest o sebi i drugima, a istovremeno i ukrotiti, pa i pokoriti tu istu prirodu, ne dozvoliti joj da nas vuče sa sobom svojom slijepom destruktivnošću, odnosno uspijemo li zaplivati s morskim psima, možemo uvidjeti cjelinu spoznaje. To je cjelina sklada i nereda, vizija divljine i blagosti u istom trenutku. Mislim da upravo to uspijeva dati Domagoj Rogina na svojim slikama.

Feđa Gavrilović

O SLIKARSTVU

U svakom započetom ciklusu želim otkriti nešto novo, napraviti iskorak, naučiti nešto kroz proces, slikati hrabro, otvoreno, pristupiti slikanju kao igri, otkrivanju, promišljanju. Ponekad to sve nalikuje borbi. Način slikanja mi je po važnosti često ispred samog motiva. Kako ću nešto naslikati, a ne što. Fokusiran sam na poteze kistom, rukopis, na površinu slike, na njezin taktilni dio.  Slike često kriju simbole iz svakodnevnog života, vlastitog ali i životne situacije općenito. Također proces slikanja mi je vrlo bitan jer mislim da se od skice na papiru do gotove slike jako puno toga mijenja, otkriva, korigira, reagira, nauči. Nastojim spojiti dvije suprotnosti na jednoj slici: Energičnost, otvorenost i ekspresivnost želim kontrirati znanjem, kontrolom i senzibilitetom. Hrabrim pristupom provociram neočekivano, a na neočekivano reagiram otvoreno, istraživački, figurativno, te sliku polako privodim kraju.

Domagoj Rogina

Domagoj Rogian 'Odlazak divljeg psa'
Domagoj Rogina ‘Odlazak divljeg psa’ 2021. / ulje na platnu

ŽIVOTOPIS

Domagoj Rogina rođen je 1989. u Varaždinu. Diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Damira Sokića na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. godine. Dosad je izlagao na tridesetak skupnih i šest samostalnih izložbi. Boravio je na rezidenciji u Belgiji 2015. i likovnoj koloniji Počitelj (BiH) 2019. godine. Od 2018. godine radi kao profesor likovne i tehničke kulture u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj u Zagrebu.

domagojroginaart@gmail.com

Tel: 099 501 8068

SKUPNE IZLOŽBE (izbor):

2021. 6. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb

2020. 35. Salon mladih, HDLU, Zagreb

2019. 5. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb

2019. 15. Erste fragmenti, MSU, Zagreb

2017. 20. Međunarodna izložba Minijature, Vršilnica – Novi dvori, Zaprešić/Beograd

2017. 4. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb

2017. Festival svjetske književnosti, Studio Moderne galerije Josip Račić, Zagreb                                                                                                         

2017. Materičnost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, HDLU, Zagreb

2017. 13. Erste Fragmenti, Galerija Kranjčar, Zagreb

2016. 19. Međunarodna izložba Minijature, Vršilnica – Novi dvori, Zaprešić

2016., 2017. Pasionska baština, Galerija Josip Račić, Zagreb

2015. Zagorski salon, Galerija grada Krapine

2015. Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb

2014. 32. Salon mladih, HDLU, Zagreb

2013., 2014., 2016. Akvareli na skeli, Muzej Matija Skurjeni Zaprešić i Samoborski muzej

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

2020. Iz sjene II, Galerija Zlati Ajngel, Varaždin

2019. Iz sjene, Galerija Karas, Zagreb

2019. Monoliti, Galerija SC, Zagreb

2017. U ogledalu, Galerija Greta, Zagreb

2017. Plivač, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

2016. Fragmentologija 2/2, Galerija 3.14, Zagreb

Ova izložba je završila.