Lora Elezović / Kabinet čuda

Prisjetimo li se teze da je kazalište ogledalo svakoga društva, onda u suvremenom kontekstu putujuća pozornica Lore Elezović reflektira pesimističnu notu propitivanja ljudskoga djelovanja. Kabinet čuda (2020.) rad je u kojemu su kombinirane različite tehnike, a koji zbog jasnoće vizije autorice čini skladnu, dobro razrađenu i detaljno izvedenu cjelinu s ciljem suočavanja promatrača s umjetno kreiranom inačicom stvarnoga svijeta.

Polazeći od klasičnih tehnika poput bakropisa, ili pak, laviranog tuša, te kako bi povukla paralelu s prošlošću i stvorila vlastiti hibridni svijet, autorica sastavlja glomazan ormar-kofer, vizualno bogat i pregledan, koji funkcionira kao putujuće stanište posebno sabranih životinjskih vrsta podijeljenih u tri kategorije: izumrle vrste, ugrožene vrste i hibridi. Poput renesansnog istraživača, umjetnica životinje detaljno grafički bilježi na papirima različitih dimenzija te kreira hibridne vrste propitujući granicu između fikcije i zbilje. Plamenac-škamp, konj-morski konjic, tropska otrovna žaba-kolibrić, ili pak, ovca-zec, samo su neke od čudnovatih kombinacija. Zastrašujuće vizije proistekle iz autoričine mašte, u realnosti možda već i egzistiraju nastale tehnološkim napretkom i znanstvenim istraživanjima. Promatrač postaje svjestan apsurda proučavajući vještinu minucioznih poteza na prikazima tih začudnih vrsta, a oni upravo i pobuđuju intenzivan osjećaj realnosti. Autorica, naime, ne pronalazi nikakvo opravdanje u umjetnom stvaranju hibridnih vrsta radi čovjekove vlastite koristi, a neumjesnost takvih ideja naglašava vraćajući se stoljećima u prošlost i evocirajući kabinete čuda – prostore u kojima su nekoć slobodno interpretirane izvaneuropske zanimljivosti, štoviše, nevjerojatna i misteriozna otkrića poput predmeta drugih kultura ili dotad nepoznatih životinjskih vrsta.

U predstavljanju prikupljenih podataka kroz različite medije, uz jasno izložen problem zanemarivanja jednog od primarnih etičkih pitanja – uplitanja u život drugoga, iščitava se i strah od ukalupljivanja umjetnika. Djelomično se referirajući na radove Eduarda Kaca ili Steffena Dama, u ideji kolekcioniranja i javnog predstavljanja formirane zbirke, Lora Elezović odabranu problematiku sagledava iz različitih perspektiva nastojeći joj pristupiti što cjelovitije kako bi čovjeka suočila s onime od čega namjerno okreće glavu jer ne predstavlja ugrozu za njegovu egzistenciju. Za razliku od nekadašnjih kabineta čuda koji su oduševljavali primjercima neistraženoga svijeta i budućim mogućnostima njihova doživljavanja na izvornom „staništu“, ovaj suvremeni primjerak daje pesimističnu viziju budućnosti te svjedoči o fascinacijama ljudskoga djelovanja drugačije vrste, međutim, s istim ciljem ostavljanja snažnog utiska na promatrača s jedne strane snažnom porukom, a s druge, tehničkom kvalitetom izvedbe.

Ivana Završki

ŽIVOTOPIS

Lora Elezović rođena je 1995. u Torontu, Kanadi.

Godine 2014. maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te upisala preddiplomski sveučilišni studij Likovne kulture na ALU u Zagrebu.

Godine 2017. upisala je diplomski sveučilišni studij Likovne kulture, smjer nastavnički u klasi profesora Igora Čabraje i komentorice profesorice Ines Krasić, s glavnim umjetničkim predmetom Grafika i primijenjena grafika na ALU u Zagrebu.

Godine 2020. diplomirala je na ALU diplomski sveučilišni studij Likovne kulture, grafički odsjek i stekla zvanje magistra edukacije likovne kulture.

Izlagala je na tri samostalne izložbe i na  40 –ak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Aktivno se bavi vođenjem likovnih radionica od 2017. godine.

Članica je HDLU-a od 2020. godine.