MAJA BACHLER / TERRAFORMING
IZ PREDGOVORA IZLOŽBE
Poznato je da čovjek mijenja svijet u kojem se našao. Mijenja ga tehnikom – krčenjem šuma, probijanjem planina, čupanjem resursa iz Zemljine utrobe, preusmjeravanjem rijeka, naplavljivanjem dolina. Agresivno i bezobzirno, prilagođavamo svijet svojim potrebama, svojoj predatorskoj svijesti. I umjetnost je jedan od njezinih plodova: pokušaj artikulacije tog viška koji nazivamo svojim „ja“, tog specifično ljudskog načina postojanja, u kojemu apstrahiramo svoje potrebe, svoja sjećanja i vizije. Umjetnost i tehnika su mjesta na kojima se čovjek izjednačava, makar u vlastitoj predodžbi, s tvorcem svemira, kojega projiciraju sve religije.
Je li Maja Bachler s tako velikim pretenzijama ušla u avanturu apstraktnog slikarstva, budući da je svoj najnoviji ciklus nazvala „Terraforming“, odnosno – „oblikovanje Zemlje“, to jest oblikovanje uvjeta na nekom planetu, po uzoru na one na Zemlji? Danas sve možemo olako odbaciti kao štos, ili marketinški trik. Kao još jednu igru svijesti, koja promišljenom, ozbiljnom i mračnom konceptu, pretpostavlja tek zvučnu riječ. Ali, držim da je, ipak, svaki pokušaj imaginativnog djelovanja i stvaranja nekog svijeta (pa i u slikarstvu) ozbiljan, poput pothvata planetarnih intervencija. Umjetnica ovdje predstavlja krivulje kroz koje prosijavaju bogati slojevi boja, gotovo svjetlucajući na sivobijeloj osnovi slika. To je patetika njezinog „ja“, njezina sigurnost da vlada slikarstvom u njegovim osnovama, u samoj njegovoj formi. A forma se,
gledateljevoj psihologiji i senzibilitetu, obraća izravno.
I sami nazivi slika asociraju na prirodne fenomene ili elemente: Pelagos (more), Petrichor (miris koji ostaje nakon kiše), Diskordancija (izostanak određenih vremenskih slojeva u stijenama), Benthos (bića koja žive na dnu vodenih masa), Zvizdan, Zora. Još jedna slika, čiji naslov izravno aludira na božanske atribute s kojima se autorica igra je Abiogeneza, dakle kreacija žive tvari iz nežive – umjetnički i stvaralački čin par exellence, koji pokušavamo izvesti u retortama i laboratorijima već stoljećima. I umjetnost to pokušava, makar metaforički. U slikarstvu, recimo, boja je život koji pršti iz mrtve materije, klijajući u umu recipijenta slike.
Međutim, ni ta patetika stvaranja, koja se priziva u naslovima, ne shvaća sebe baš tako ozbiljno. Na ovim slikama nema prodornih gesti koje se trse biti veće od ljudske ruke. Naime, poznajući njezin dosadašnji opus, kod Maje Bachler je uvijek prisutno neko dvosmisleno namigivanje. I ovdje vidim njezinu samosvijest: njezin pristup pompoznoj retorici Umjetnosti i Stvaranja kao veseloj lakrdiji, i ulozi Božice, koju je sada preuzela, kao karnevalskom kostimu. A upravo s takvim, neobvezujućim, shvaćanjem sebe i svijeta možemo uistinu spoznati sve različite mitološke gromovnike, kakogod ih ljudi zvali. Iako je umjetničko stvaralaštvo, kao što sam već natuknuo, ozbiljan posao, obavit ćemo ga u potpunosti samo ako mu pristupimo s krajnjom neozbiljnošću. Pa i sama je Priroda neozbiljna. Inače ne bi dopustila ljudima da se baš toliko raspojasaju i da je neprestano tako nemilosrdno oblikuju, na svoju sliku.
Feđa Gavrilović
O AUTORICI
Maja Bachler rođena je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirala je Sociologiju na Filozofskom fakultetu i Likovnu kulturu na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo. Titulu magistre edukacije likovne kulture dobila je 2017. godine. Za vrijeme studija jedan semestar provodi na Ulsterskom sveučilištu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Izlagala je samostalno i grupno te izdvaja sljedeće izložbe: 32. Salon mladih, HDLU; Samostalna izložba „Konstrukti“, Galerija Greta, 2014.; Samostalna izložba „Furious“, Knjižnice grada Zagreba, 2015.; Erste Fragmenti, Galerija Kranjčar, 2015.; Trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka, 2015.; Suvremeni odjeci Antike, Gliptoteka, 2016.; Samostalna izložba „Zeitraum“, Lauba, 2018.; 5. Trijenale crteža, Strossmayerova galerija starih majstora, 2018.; Odabrano rješenje za plakat na zgradi – Natječaj tvrtke CROZ i HDLU-a, 2018.; Salon mladih, HDLU, 2018.; Samostalna izložba „Volare“, Galerija Greta, 2019.; 5. Bijenale slikarstva, HDLU, 2019.; 8. Trijenale grafike, Gliptoteka., 2019.; Samostalna izložba „Halyeutica“, Galerija Stara skula, Mljet, 2020.; Samostalna izložba „La Folie“, Galerija Forum, Zagreb 2022.
Izložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16 h) do 23. 10. 2025.
Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
Pratite nas na Facebook stranici te Instagram profilu galerije Šira.