Mak Pavelić / Four elementary architectures

Za razliku od slikarstva, kiparstva ili drugih umjetnosti, arhitekturi je povezanost s mjestom nastanka imanentna. Izložba „Four elementary architectures“ skup je od četiri izabrana projekta, koje povezuje poseban odnos arhitekture s njezinim neposrednim okruženjem. Budući da je svaki krajolik pa čak i onaj urbani potpuno unikatan, tako je i svaka od ovih arhitektura jedinstvena na svoj način. Poput endemskih biljaka i životinja, koje se mogu održati na životu samo na mjestima, na kojima žive i nigdje drugdje, tako su i ove četiri arhitekture predodređene za njihovo pojedino mjesto nastanka. Drugim riječima, ideja svake izložene arhitekture toliko je usko povezana s njezinim vlastitim okruženjem da se njeno nepostojanje ondje čini skoro nezamislivo, a pomisao da stoji negdje drugdje sasvim nelogična. Izloženi projekti dakle ne prate osobni stil, već svaki od njih pokušava pronaći novu definiciju arhitekture i proširiti ju izvan tipičnih okvira same discipline.

„House with a view“ ima jedan veliki prostor za jedan veliki pogled na jug. Na suprotnom dijelu kuće nalaze se popratni prostori, čiji otvori prate prozore na južnoj fasadi, tako da svi prostori u kući uživaju pogled na dolinu. Poput gledališta u rimskom amfiteatru, ti su prostori ponešto povišeni kako bi pogled ostao nesmetan. Kao rijeke u more ulijevaju se sporedni prostori u jedan glavni. Kao iz debla male se sobe granaju iz jedne velike. Poput ljudskog dlana iz kojeg se nastavljaju prsti, tako se međusobno nadopunjuju prostori ove kuće za stanovanje.

„House of four elements“ ponešto je izolirana kuća na 750m iznad Jadranskog mora i 100-injak metara ispod obližnjeg planinskog vrha. Priroda je na ovom mjestu intimna. Stoga svakom od unutrašnjih prostora pripada i jedan vanjski. Poput niske endemske biljke Velebitske Degenije, čije je stanište nedaleko od mjesta projekta i koja raste među kamenjem, tako je i ova kuća je niska prizemnica, koja više nalikuje jednom komadu stijene, nego konvencionalnoj nastambi, a četiri dimnjaka jedina su jasna naznaka njezinog postojanja.

„Textile façade“ je instalacija, koja pokriva postojeću prazninu između dviju zgrada u gustom gradskom prostoru. Tek kad je nešto skriveno, ljudskom oku postane zanimljivo. Henri Matisse 1911. je napisao da crvena boja intenzivira druge boje pa tako i ovaj crveni zastor poput crvenog cvijeta nadopunjuje postojeći gradski prostor. Teške masivne zgrade, koje čine okvir ove lagane tekstilne fasade ukazuju na njezin privremeni karakter.

„House of water“ je institucija koja nastoji povećati vidljivost vode u gradskom prostoru. Za razliku od čovjeka voda nema starost, a njezina količina ostala je nepromijenjena od pamtivijeka. Ovaj paviljon je portret elementa vode, koji prikazuje njezin život kroz faze vodenog ciklusa. Glavni prostor nema krov i samim tim služi kao skupljač kišnice, a njegov posudasti pod spušten je za nekoliko stepenica i time evocira osjećaj podzemnih voda. Odatle voda opet isparava u nebo i time zaokružuje ciklus vode. Bijeli betonski zidovi su poput bijelog platna, koje će kiša s vremenom oslikati svojom blagom patinom.

BIOGRAFIJA

Mak Pavelić, rođen u ljeto 1993. godine u Zagrebu, završio je preddiplomski studij arhitekture na TU Graz, a 2021. godine je diplomirao na arhitektonskom fakultetu na TU München. Za vrijeme studija radio je u arhitektonskim uredima u Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Austriji i Čileu, kao i za španjolski arhitektonski dvomjesečnik „El Croquis”. Od 2019. godine radi na vlastitim projektima. Pored nagrade dekana te nekolicine drugih studentskih nagrada i stipendija, Makov rad osvojio je 1. nagradu za projekt u urbanom prostoru na Viena Design Week u Beču, 1. nagradu na natječaju za prenamjenu palače „Castillo Hidalgo” u Santiago de Chile kao i priznanje na Europskom natječaju za projekt drvenog nebodera u gradu Bozen u Talijanskim Alpama. Mak tečno govori njemački, engleski, hrvatski i španjolski. Njegov rad njegova je osobna gravitacija. Trenutno živi u Minhenu te radi na privremenoj instalaciji „Textile façade” za Njemačko kazalište (Deutsches Theater) u centralnom dijelu Minhena i na „House of four elements” u Parku prirode Velebit, kao i na nekolicini drugih projekata.

Digitalni deplijan izložbe: Mak Pavelić “Four elementary achitectures”