Vanja Babić: Kruh od jučer
“Polici prilazimo kao ekranu koji nas nadrasta obimom. Pred zidom robe gdje osjećamo nagomilano preobilje prestaje da djeluje trodimenzionalna perspektiva, a povećava se značaj točkastog gledanja”.
Roch Sulima – Antropologija svakodnevice
Prošle godine u Hrvatskoj je uveden zakon kojim se donirana hrana oslobađa PDV-a čime se težilo smanjiti količinu bačene hrane te potaknuti poklanjanje suvišne hrane. Višak zdravstveno ispravne hrane u tom smislu trebao bi se nadalje podijeliti tamo gdje je potreban i istovremeno osvijestiti osobne i kolektivne navike povezane s potrošnjom hrane na svakodnevnoj razini.
Izložba Kruh od jučer Vanje Babića na nekoliko razina ispituje percepciju kruha kao svakodnevne potrošne robe. Masovni pekarski lanci iznova serviraju instant proizvode, uvode nove okuse, nude dnevne akcije, a kupci se postepeno pretvaraju u sve razmaženije i izbirljivije potrošače. Kruh postaje lako zamjenjiva i lako odbaciva roba. Dok manje pekare prodaju stari kruh (od jučer) za tek nekolicinu kuna, u većim pekarskim lancima to nije moguće. Većina pekara ipak primarno želi kod kupaca konstruirati sliku tek ispečenog kruha koji izlazi iz vrućih peći, a baš kod njih ta se slika može odmah i konzumirati. U takvom, visoko estetiziranom, pekarskom svijetu stari kruh teško se modificira i pakira u poželjni proizvod.
Vizure prolaznika u čijim se plastičnim vrećicama naziru obrisi upravo kupljenih kruhova stoje u kontrastu spram fotografije odlagališta smeća na kojem je istovarena velika količina neupotrebljivog kruha. Velika prozirna vreća ispunjena je također prodajno neatraktivnim kruhom kojeg je umjetnik kupio u jednoj domaćoj pekari dan nakon što je taj kruh krasio izloge pekare. Zapravo je teško razaznati razliku između odbačenog kruha u toj vreći i onoga koji bismo kupili u trgovini ili pekari. Razlika leži u odnosu između novčane vrijednosti i ekvivalentne količine jestivog kruha. Velika vreća od 15 kg kruha od jučer ima jednaku cijenu kao i mala plastična vrećica s tek nekoliko malih peciva.
Umjetnik nas provocira da revidiramo svakodnevnu percepciju i konzumaciju kruha te u širem smislu i vlastite naizgled naturalizirane potrošačke navike.
Lea Vene
ŽIVOTOPIS
Vanja Babić je rođen 1984. u Zagrebu. Diplomirao je 2013. godine Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu sa pohvalom Magna Cum Laude.
Prvu samostanu izložbu Ima ih u tramvajima, popraćenu brojnim umjetničkim akcijama u gradu, predstavio je 2012. godine u Galeriji SC; drugu, Transformacija 1250, 2014. godine u Galeriji Prozori, a treću istog naziva 2016. godine u galeriji Green Room u Zaboku. Predstavio se i u sklopu projekta Otvoreni studio u Galeriji Miroslav Kraljević te na brojnim grupnim izložbama: 31. Salon mladih , HDLU, Zagreb (2012); 48. zagrebački salon, HDLU, Zagreb (2013); Drava Art Biennale, Zagreb (2013); Essl Art Award, ESSL Museum, Beč/Klosterneuburg (2013); Erste fragmenti, Zagreb (2015); Slika od zvuka, Zagreb (2016).
Za svoj rad dobio je nekoliko priznanja i nagrada od kojih je najznačajnija Essl Art Award 2013 godine.
Kontakt: vanjinmejl@gmail.com